KONTRAEFEKT

Recenzija

Izvještaj sa live finala natječaja “Zasviraj sa Žujom”

Ekipa evo ukratko.. nismo prošli. A kako je bilo? Evo izvještaj sa nastupa:

“KONTRAEFEKT iz Donjih Andrijevaca u Slavoniji su mi bili jedan od dva večerašnja benda koja poznajem odranije, ali ih još nisam imao prilike gledati uživo. Nedavno su objavili prvi “EP 73” kojeg su ovom prilikom i promovirali, te brat-bratu, zvuče još bolje nego na njemu. Imaju moćnu hard-rock snagu s blues temeljcem, vrlo živahnog frontmena Slavena Šimića i upečatljiv scenski nastup na relacijama punokrvnog rock performansa koji podjednako kolaborira između mainstreama i undergrounda. Svašta se ovdje moglo osjetiti u toj njihovoj eksploziji: od klasično garažiranih Majki i Partibrejkersa do Opće Opasnosti i Atomskog skloništa, elem pravi bajkerski bend za kolektivne raspoljotke, pivurde, barenje komada, razočaranja, a i sentimentalnije užitke. “

 

Cijeli izvještaj na linku:
http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=26142

 

Pregledaj »

Recenzija albuma EP 73 – Terapija.net

Ivor: www.terapija.net

Nekad davno, još u prošlom desetljeću postojao je bend Dijete nemira kojeg sam jednom prilikom gledao u Saxu u sklopu programa Novi zvuk. Bilo je to 3.III 2009. i vrlo dobro se sjećam da su mi ostavili upečatljiv dojam s hard-rock svirkom i tekstovima na hrvatskom jeziku. Ali što se dalje dešavalo s bendom, ne znam…

Slaven Šimić je tada bio frontmen, pretpostavljam da je studirao u Zagrebu, a u međuvremenu se vratio u Slavoniju (Donji Andrijevci pored Đakova) i osnovao ovaj novi bend koji je po prikazanome materijalu vrlo blizak onome što je nekoć radio s Dijete nemira. To su i dalje određene reference hard-rocka, ovaj puta nešto blaže s jednom isturenom gitarskom solo distorzijom Luke Gavrana, akustičnom gitarom Josipa Grubišića u legatima, bubnjevima Mladena Mitrovića i nešto slabije izraženim, premekanim basom Tonija Štulića. Dobro, bubnjevi su konvertirani elektronskim programom, ali dostatno ubjedljivo insinuiraju živi doboš, činele i tomove koje je ionako vraški teško i zahtjevno snimiti da zvuče s punoćom i dubinom. Pjesme su vrlo dobre i dovoljno snažne, osobito uvodna “Sve što nismo mi” sa zavodljivom gitarskom intervencijom koja će odmah podsjetiti na tuzlanski No Rules, županjske Sheitans, te pomalo na Partibrejkerse, a Majke su ionako ovdje glavni uzor jer na ovome EP-iju imaju i solidnu obradu “Krvarim od dosade” i to u živoj izvedbi s nekog koncerta gdje su i bubnjevi iznenađujuće dobro snimljeni. Pjesma “Evergreen” je nešto lakša aludirajući na Opću opasnost s blues elementima, a preostale dvije su balade “Pogled preko ramena” s finim akustično-amplificiranim staccatima u kojima se osjeća gitarska vještina manipuliranja zavodljivim solažama koje na račun nešto složenijeg aranžmana dovlači i progressive-rock konotacije, dok je “Svjestan” gotovo unplugged komad, barem u prvih minutu i pol u kome se blueserski faktor najjače osjeti, a osim toga, lirski je uronjen u individualni hedonizam ka maliganima.

Slavenov vokal je pravi muški testosteronski u svakoj opciji, pomalo je grungerski arogantan a’la pokojni Layne Staley (Alice In Chains) u tom mačoidnom gardu s obzirom na emotivne tekstove, ali, Bože moj, kakav bi to bio hard-rockerski stav bez one obavezne muško-ženske relacije. Sve je ovdje vrlo iskreno od same lirike do svirke i jasne stilizacije u kojoj je rock, onaj tvrđi na prvome mjestu. Vrlo dobra klasika poštene rokačine.

Naslovi: 1.Sve što nismo mi, 2.Evergreen, 3.Pogled preko ramena, 4.Svjestan, 5.Krvarim od dosade (live)

Ocjena (1-10): 7

Pregledaj »